Nakon gotovo 12 mjeseci rada na projektu Zaželi-žene za zajednicu, pitali smo naše gerontodomaćice da nam u par rečenica ispričaju kako im je bilo raditi na projektu, što im se najviše svidjelo i što će im najviše nedostajati. Njihove dojmove prenosimo u potpunosti.
Brankica Arić: „Na ovom projektu mi je bilo jako lijepo i zanimljivo raditi. Uživala sam u ovome poslu i bila sam sretna što sam svojim korisnicima mogla malo olakšati život i pomoći u nekim stvarima. Najviše mi se svidjelo to što sam mogla nekoga razveseliti i nekome pomoći. To je stvarno prekrasan osjećaj. Najviše će mi nedostajati druženje sa korisnicima, jer pored sve pomoći koju sam im pružila uživala sam slušajući njihove životne priče. Nadam se da ćemo ubrzo biti ponovno zajedno“.
Đurđa Bićanić: „Na ovom projektu bilo mi je jako zanimljivo raditi i uživala sam raditi sa starijim osobama. Najviše mi se svidjelo što sam uvidjela upornost, rad i volju za životom kod starijih osoba, iako su neki od njih polupokretni. Svidjela mi se zahvalnost tih ljudi na bilo kakvoj vrsti pomoći koju sam im pružila i poslije radnog dana i ja sam se osjećala dobro, jer znam da sam nekome pomogla. Najviše će mi nedostajati druženje sa mojim korisnicima, razni savjeti i spoznaja da sam jako puno stvari naučila od tih ljudi. Nedostajat će mi njihov osmjeh kada me ugledaju, jer sam se i ja uz njih osjećala sretno, zadovoljno i prihvaćeno i povezanost koju sam imala sa mojim dragim korisnicima“.
Ivanka Marek: „Rad na ovom projektu bio mi je pravo zadovoljstvo. Radeći i pružajući pomoć svojim korisnicima ujedno sam radila i na sebi. Uz pomoć starijih osoba, njihovih životnih priča i iskustava koje su prošli u svojim životima stekla sam nova znanja i razmišljanja. Promatrajući svakoga korisnika pojedinačno uvidjela sam životne činjenice da nije uvijek lako. Život je borba, veselje, tuga, bolest, sreća i koliko god sam ja sebe dala u ovaj projekt i pomogla njima bilo radom, podrškom, prisustvom ili samo slušanjem njihovih životnih priča, toliko su i oni mene obogatili raznim životnim mudrostima i osjećam se duhovno bogatijom osobom. Jer svi su oni imali puno povjerenja u mene i dijelili smo i suze i smjeh i jedni drugima se povjeravali kao prava obitelj. Najviše mi se svidjelo što smo kroz ovaj projekt prihvatili jedni druge i ta povezanost će ostati i nakon završetka projekta. Najviše će mi nedostajati moji korisnici koji su mi svaki pojedinačno bili jako posebni i dragi. Nedostajat će mi svakodnevne posjete njima, pomoć u radu koji je uvijek bio uz šale i razne dogodovštine i nikada nismo imali problema jedni sa drugima, jer smo se sve uvijek mogli lijepo dogovoriti. Nedostajat će mi njihov pogled kad dođem i mahanje kad odlazim, kao što ću i ja njima nedostajati, jer me stalno zapitkuju kada će ponovno započeti rad na projektu. Jednostavno ljudi imaju potrebu za ovakvim susretima“.
Martina Morber: „Na ovom projektu mi je jako lijepo raditi i to što sam mogla pomoći starijim i nemoćnim osobama. Što su se te osobe veselile mome dolasku i što sam bogatija za još jedno životno iskustvo. Najviše mi se svidjelo druženje, razgovor i pomoć koju sam pružila korisnicima. Najviše će mi nedostajati druženje sa korisnicima, razne priče i dogodovštine koje smo proveli tijekom naših svakodnevnih druženja“.
Snježana Bilešić: „Na ovom projektu bilo mi je jako zanimljivo raditi, upoznala sam neke nove ljude, susrela se sa različitim sudbinama i životnim pričama. Najviše mi se svidjelo što sam mogla nešto novo naučiti, dobiti savjet za kuhanje, spremanje zimnice ili općenito za život. Najviše će mi nedostajati svi ti divni ljudi, druženja sa njima i naši razgovori. Kako se projekt bliži kraju sve teže postaje, jer sam se vezala za te ljude i znaš da te tamo netko čeka sa kavom ili sa „čašicom razgovora“, da njihovi kućni ljubimci skaču od radosti kada vas ugledaju na vratima. Nadam se da će projekt čim prije ponovno zaživjeti i da će naši korisnici dobiti uslugu kakvu zaslužuju“.
Dunja Blažetić: „Sva moja iskustva u radu sa mojim korisnicima su pozitivna. Ponekad je bilo zanimljivo, ponekad veselo i zabavno, a ponekad naporno i fizički i psihički. Zadovoljna sam što sam radila u svojemu mjestu gdje poznajem svoje korisnike već duže vrijeme, pa je puno lakše sa njima komunicirati i odraditi posao na jedan slobodniji način. Možemo se šaliti i nasmijati bez zamjeranja, podijeliti razmišljanja i naravno tu ima dobrih savjeta općenito primjenjivih u svakodnevici. Doista je lijep osjećaj kada pomognete osobi koja stvarno treba pomoć. S obzirom na to da su svi moji korisnici blizu mene u mojem mjestu, njih ću i dalje viđati pa mi neće nedostajati. Posla ću i dalje imati sasvim dovoljno i kod kuće, pa mi to neće faliti. Ruka na srce, najviše će mi nedostajati plaća. Kaže se da nije sve u novcu, ali previše je obaveza i čekova koji se ne mogu plaćati osmjehom i lijepim riječima, nego se plaćaju novcem“.
Galina Đurić: „Raditi je bilo jako dobro, najviše me radovalo što mogu pomoći osobama kojima je potrebna pomoć u obavljanju kućnih poslova kao što su: dostava lijekova, namirnica i higijenskih potrepština. Najviše mi se svidjelo to što sam imala posao i mogla biti korisna korisnicima. Najviše mi se svidjelo druženje sa korisnicima“.
Marija Satinović: „Radeći na projektu upoznala sam različite ljude zbog kojih je rad bio dinamičan, raznolik, čak i poučan, jer od svakog korisnika dobiješ i malo mudrosti. Tako da mogu reći da mi je bilo odlično. Najviše mi se svidjelo pomoći ljudima u poslovima koje oni sami ne mogu odraditi, te na kraju osjećaj zadovoljstva kad vidim koliko to njima puno znači. Najviše će mi nedostajati stečena navika odlaska na posao i komunikacija s korisnicima, a naravno i plaća, jer ipak ona predstavlja moju egzistenciju“.
Marijana Blažević: „Na projektu mi je bilo jako lijepo raditi. Svidjelo mi se što sam mogla pomoći starijim osobama u obavljanju svakodnevnih poslova, a i druženje s korisnicima je dobro došlo, jer su mnogi sami i potreban im je razgovor. Nedostajat će mi posao koji sam s radošću obavljala kod korisnika. Najviše će mi nedostajati osjećaj da sam korisna potrebitima“.
Martina Rukavina: „Bilo mi je jako lijepo raditi na projektu i sretna sam što sam svojim korisnicima pružila pomoć, koja će im nakon završetka projekta jako faliti. Najviše mi se svidjelo to što sam vidjela da su korisnici jako zadovoljni mojim radom. Što nismo niti jednom obustavili rad unatoč covidu 19. Također sam zahvalna svojim nadređenima koji su bili jako korektni prema nama i što smo se sve mogli jako lijepo dogovoriti i što mi se pružila prilika za posao u rodnome mjestu. Najviše će mi nedostajati moji korisnici i ovaj posao koji sam jako zavoljela“.
Mirica Vuković: „Raditi na ovome projektu za mene je bilo divno. Svaki dan donosio je nešto novo. Najviše mi se svidjelo kuhati i peći kolače za korisnike. Još zanimljivije mi je bilo slušati njihove životne priče i iskustva, te se zajedno sa njima prisjetiti nekih davnih događaja, ali i jela i kolača. Najviše će mi nedostajati cjelodnevna aktivnost … kao i moja plaća“!
Nikolina Siničić: „Raditi na projektu bilo mi je jako dobro. Svakog dana nešto novo sam naučila, nešto od posla, nešto o svojim korisnicima. Najviše mi se svidjelo druženje nakon obavljenog posla, šetnja i pečenje kolača. Najviše će mi nedostajati posao i druženje sa korisnicima“.
Slava Dubravac: „Raditi na projektu bilo mi je zanimljivo, zabavno i veselo. Najviše mi se svidjela zahvalnost i sreća korisnika Nedostajat će mi druženje sa korisnicima“.
Slavica Laktić: „Bilo mi je jako dobro raditi na projektu i jako sam bila zadovoljna. Najviše mi se svidjelo to što su korisnici bili jako dobri i susretljivi prema meni. Najviše će mi nedostajati posao, razgovor i druženje sa korisnicima“.
Zlatana Klobučar: „Na projektu mi je bilo odlično raditi. Upoznati nove osobe, nova iskustva. Najviše mi se sviđa što mogu pomoći starijima i nemoćnima. Njima nije toliko važan rad koliko im je teška samoća. Nedostajat će mi moji korisnici. Kroz ovih godinu dana oni su postali dio mene, moje obitelji. Tako i oni mene doživljavaju“.
Kao što se može pročitati, svim našim zaposlenicama bilo je jako lijepo raditi na projektu i većini će najviše nedostajati druženje s korisnicima. Drago nam je da su neke od njih izjavile kako će im nedostajati i plaća koju su dobivale za obavljeni posao. Kako bismo im pomogli i nakon isteka njihova ugovora o radu, omogućili smo pohađanje verificiranih programa prema vlastitom odabiru za 7 žena. Na taj način pokušat ćemo im osigurati ostanak na tržištu rada.
Podsjećamo, tijekom 12 mjeseci trajanja projekta, a od 2.11.2020. kad su se žene zaposlile, pružena je usluga za 90 starijih korisnika općine Staro Petrovo Selo. Uslugu pomoći u kući pružalo im je 15 zaposlenih gerontodomaćica.
Prema evaluacijskim izvješćima vidljivo je kako su benefiti od projekta bili višestruki kako za zaposlene gerontodomaćice tako i za krajnje korisnike. Sigurni smo kako ovo nije kraj ove priče, te da će ista dobiti svoj sretan nastavak.
Projekt „Zaželi – žene za zajednicu, UP.02.1.1.13.0198“, sufinancirala je Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., u iznosu od 1.349.278,35 kuna sa stopostotnim financiranjem iz EU sredstava.
