Kako se polako bliže božićni praznici, sve je više posla kod naših krajnjih korisnika. To je razumljivo jer se pred blagdane svi trude što bolje pospremiti svoje domove i pripremiti se za Božić.
Budući da su naši krajnji korisnici osobe starije životne dobi, nismo mogli ne upitati ih kako je izgledalo božićno i predbožićno raspoloženje u vrijeme dok su oni bili mladi, koje se običaje njegovalo, te koliko se od svega toga zadržalo i danas.
Ne moramo ni napominjati da su svi bili jako susretljivi i jedva čekali da nam sve ispričaju, tako da smo nakon detaljnog pranja prozora, sjeli na kavicu i upijali njihove riječi.
Ispričali su nam kako je izgledao Badnjak i božićni dani u njihovo vrijeme.
Na Badnjak ujutro prije svitanja ložila bi se vatra za pečenke. Obično su komšije pekli jedni kod drugih da se ne pale duple vatre jer se nije imalo novaca. To je tom jutru davalo još veću čar jer se puno više nego inače osjećalo zajedništvo i dobra volja. Pečenje je trebalo završiti do podne jer je bilo još puno posla za obaviti do navečer. Pečenka se nije jela do sutra jer se za Badnjak obavezno postilo.
Dok su se muškarci bavili pečenkom, žene su za to vrijeme radile posljednja spremanja, stavljale čiste posteljine i ponjave, ložile peć, pekle kruh i lepinje i pripremale sve potrebno za večeru. Jedan kruh bi se uvijek posebno ukrasio, obično u pletenicu ili nešto slično i imao bi križ na sebi.
Predvečer bi se upalila lampa i čekalo zvona za Zdravo Mariju kad se u kuću donosila slama koja se postavljala ispod stola. U kući se tad unosio i tzv. krizban ili bor. Bor se kitio orasima umotanima u sjajni papir koji su bili svezani koncem kako bi se mogle objesiti za bor, s malim igračkama napravljenim od kartona, licitarskim srcima. Našla bi se tu i poneka kuglica koja se čuvala i pazila.
Dok je unosio slamu, a obično bi ju unosio muški član obitelji, pozdravljao bi s „Faljen Isus i Marija, čestitam vam Badnjak i Isusovo porođenje“, a odgovaralo bi se s „Čestita ti duša kod Boga“. Idući od vrata do mjesta gdje ostavlja slamu govorio bi: „Rodilo se, telilo se, prasilo se…“. Zatim bi se slama posipala svetom vodom i ukućani su klečali na slami i molili Oče naš.
Na sredini stola bila bi postavljena pšenica sa svijećama, svijeće u čaši s žitom, kukuruzom, kao i velika svijeća u posudi za mrtve duše. Svi bi stali oko trpeze i ponovo se izmolili. Zatim bi se lomio kruh i to onaj posebni s križem na sebi, na način da se prereže, ali ne do kraja i govori se: „U ime Oca i Sina i Duha svetoga, amen“. Kruh se primi s dvije strane i svaka strana odlomi svoj dio kruha koji zatim poljubi. Tad se kruh nareže na šnite i počinje blagovanje. Jelo bi se paradajz ili riblja juha, krumpir, grah salatu, ribu, suhe rezance s orasima, gibanicu, raznovrsno suho voće.
Poslije večere svijeće u čaši s kukuruzom i žitom bi se gasile okretanjem i zabadanjem u čašu. Koliko se zrna žitarica zalijepi za svijeću, toliko će biti metara uroda te kulture nagodinu. Sva hrana za stolom trebala se pojesti jer je bila posvećena, a mrvice su se bacale u peć.
Nakon večere se kitio bor, pjevale su se božićne pjesme, odrasli su pričali, djeca su se igrala po slami. To je trajalo do polnoćke, kad se cijelo selo spremalo za odlazak na misu.
Prvi dan Božića slavio se u krugu obitelji i nije se nigdje išlo. Na božićno jutro uvijek se našao neki poklon ispod bora što je posebno veselilo djecu, a za doručak se jela pečenka i hladetina (pitija ili pače). Božićni ručak uvijek je bio posebno svečan.
Drugi dan Božića išlo se u čestitare i tad su se svi međusobno posjećivali. Treći dan se iznosila slama iz kuća, a prije nego bi se slama zapalila, malo bi je se uzelo i stavilo u torbe, dok bi se u ruke uzimale šibe i išlo se mladiti, obično rodbinu i prijatelje. Lagano bi se šibom udarali domaćini i govorilo se: „Mladi se, mladi“. Za mladenje se od domaćina dobivalo kolače, jabuke, paprenjake i slično.
Od priča kako je to nekad izgledalo, svi smo se raznježili i božićni duh kod svih je još malo više živnuo. Sutra je novi dan u kojem ćemo se još više potruditi pomoći našim krajnjim korisnicima jer čuvajući svoje stare, čuvamo i ove običaje kojima se svake godine veselimo.
Projekt „Zaželi – žene za zajednicu, UP.02.1.1.13.0198“, sufinancirala je Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., u iznosu od 1.349.278,35 kuna sa stopostotnim financiranjem iz EU sredstava.
